gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sávjetujēm, 3. l. mn. sávjetujū, imp. sávjetūj, aor. sávjetovah, imperf. sávjetovāh, prid. r. sávjetovao, prid. t. sávjetovān〉 dati/davati komu savjet [~ prijatelju da ode] • sávjetovati se 〈povr.〉 tražiti čiji savjet [~ se s odvjetnikom]; sin. posavjetovati