Rezultati pretraživanja za: siktati

  • sìktati

    gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. sȉkćēm, 3. l. mn. sȉkćū, imp. sìkći, aor. sìktah, imperf. sȉktāh, prid. r. sìktao 1. glasati se sitnim, oštrim glasom [Zmija sikće.] 2. pren. govoriti što oštrim, prigušenim glasom nalik zmijskomu glasanju, obično u bijesu; vidski paranjak: siknuti

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga