im. ž. 〈G siluètē; mn. N siluète, G siluétā〉 1. crtež tamnom bojom na svijetloj podlozi u kojemu se ističu samo vanjske crte, obris lica ili lika 2. vanjski rub tijela ili površine, lik ocrtan nejasno, onako kako se vidi u polutami, magli ili izmaglici; sin. (kontura), obris