im. ž. 〈G simètrijē〉 1. međusobna podudarnost ili razmjernost dijelova cjeline; ant. asimetrija 2. mat. svojstvo lika ili tijela da ima simetralu ◇ centralna ~ geometrijsko preslikavanje točaka ravnine u odnosu na centar simetrije, središnju, fiksnu točku koja dužinu dijeli na dva jednaka dijela; osna ~ preslikavanje koje svakoj točki poluravnine određene nekim pravcem (os simetrije) pridružuje točku druge poluravnine koja je jednako daleko od toga pravca kao i početna točka