gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. sjájīm, 3. l. mn. sjájē, imp. sjáji, aor. sjájih, imperf. sjájāh, prid. r. sjájio〉 zračiti svjetlošću ili sjajem, biti pun sjaja [Na stolu sjaji srebrno i zlatno posuđe.; Na vratu joj sjaji zlatni lančić.]; sin. blistati, presijavati se, sjati • sjájiti se 〈povr.〉 1. zračiti svjetlošću ili sjajem, biti pun sjaja [Na stolu se sjaji zlatno i srebrno posuđe.; Na vratu joj se sjaji zlatni lančić.]; sin. blistati se v. pod blistati, presijavati se, sjati se v. pod sjati 2. odražavati sjaj ili svjetlost [Mjesečina se sjaji na njegovu licu.]