gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. skȃčēm, 3. l. mn. skȃčū, imp. skáči, aor. skákah, imperf. skȃkāh, prid. r. skákao〉 1. odbacivati se nogama s jednoga mjesta na drugo [~ u more; ~ uvis] 2. pren. a. naglo ustajati [~ sa stolca] b. naglo navaljivati na koga [Svi skaču na mene.] c. naglo se povećavati, naglo postajati višim [Cijene stanova skaču.; Temperatura skače.]; vidski paranjak: skočiti