skȍknuti
gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. skȍknēm, 3. l. mn. skȍknū, imp. skȍkni, aor. skȍknuh, prid. r. skȍknuo〉 1. naglo skočiti uvis 2. razg. brzo otići po što, nakratko otići ili doći [~ k susjedi; ~ po kruh i mlijeko; ~ u grad]; sin. skočiti razg., trknuti razg.