gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. slȅtīm, 3. l. mn. slȅtē, imp. slèti, aor. slètih, prid. r. m. slètio, ž. slètjela, s. slètjelo, mn. slètjeli〉 spustiti se leteći [~ na granu; ~ u zračnu luku; Zrakoplovi ne mogu sletjeti.]; ant. poletjeti, uzletjeti; vidski parnjak: slijetati • slètjeti se 〈povr.; 〈3. l.〉 pren. dojuriti s različitih strana na jedno mjesto [~ se na dvorište]