gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. slȍmīm, 3. l. mn. slȍmē, imp. slòmi, aor. slòmih, prid. r. slòmio, prid. t. slȍmljen〉 1. silom učiniti da što kruto pukne [~ granu; ~ staklo]; sin. prelomiti 2. padom ili udarcem prouzročiti lom [~ nogu]; sin. (polomiti) ◇ ~ čiji otpor nadvladati koga u kakvu sporu ili sukobu; ~ čiju volju nametnuti svoju volju • slòmiti se 〈povr.〉 1. pretvoriti se u komade zbog djelovanja kakve sile [Štap se slomio.] 2. podleći porazima, izgubiti bitku [Slomio se pod životnim poteškoćama.; Vojska se slomila.]; vidski paranjak: slamati