gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. smijȇnīm, 3. l. mn. smijȇnē, imp. smijéni, aor. smijénih, prid. r. smijénio, prid. t. smijȇnjen〉 1. osloboditi koga kakve dužnosti [~ stražu] 2. ukloniti koga s višega radnog mjesta ili položaja i dovesti na tu dužnost koga drugoga [~ predsjednika razreda; ~ ravnatelja poduzeća] 3. nastati nakon čega drugoga [Jedna afera smijenila je drugu.] • smijéniti se 〈povr.〉 1. zamijeniti jedan drugoga u istome poslu [~ se u noćnoj službi] 2. pojaviti se jedan za drugim [Godišnja su se doba smijenila.]; vidski paranjak: smjenjivati