Rezultati pretraživanja za: smirivati

  • smirívati

    gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. smìrujēm, 3. l. mn. smìrujū, imp. smìrūj, aor. smirívah, imperf. smìrīvāh, prid. r. smirívao, prid. t. smìrīvān 1. činiti koga ili što mirnim ili smirenim, vraćati koga ili što u mirno stanje [~ djecu u razredu; ~ nasilnika]; sin. umirivati; ant. uznemiravati, uznemirivati 2. smanjivati jačinu ili činiti da nestane kakva neugodna pojava, smanjivati jačinu ili činiti da nestaje kakav osjećaj [~ bol; ~ drhtavicu; ~ strasti]; sin. umirivati • smirívati se povr. 1. postajati mirnim [Djeca se smiruju.]; sin. umirivati se v. pod umirivati; ant. uznemiravati se v. pod uznemiravati, uznemirivati se v. pod uznemirivati 2. postajati manje jakosti ili potpuno nestajati [Bol se smiruje.; Vjetar se smiruje.]; vidski paranjak: smiriti

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga