gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. smjènjujēm, 3. l. mn. smjènjujū, imp. smjènjūj, aor. smjenjívah, imperf. smjènjīvāh, prid. r. smjenjívao, prid. t. smjènjīvān〉 1. oslobađati koga kakve dužnosti [~ stražu] 2. uklanjati koga s radnoga mjesta ili položaja i dovoditi na tu dužnost koga drugoga [~ predsjednika razreda; ~ ravnatelja poduzeća] 3. nastajati nakon čega drugoga [Jedna afera smjenjuje drugu.] • smjenjívati se 〈povr.〉 1. zamjenjivati jedan drugoga u istome poslu [~ se u noćnoj službi] 2. pojavljivati se jedan za drugim [Godišnja se doba smjenjuju.]; vidski paranjak: smijeniti