im. m. 〈G spȍja, L spòju; mn. N spȍjevi, G spȍjēvā〉 1. cjelina nastala udruživanjem pojava, svojstava, predmeta, ljudi i sl. [~ različitosti] 2. mjesto na kojemu se dijelovi spajaju u cjelinu [~ cijevi] 3. ono čime se što priključuje, spaja; sin. priključak 4. kem. tvar sastavljena od molekula koje sadržavaju atome dvaju ili više elemenata ◇ aciklički ~ organski spoj u kojemu su atomi ugljika poredani u nizove ili lance; nezasićeni ~ organski spoj u kojemu su atomi ugljika vezani dvostrukom ili trostrukom vezom te je reaktivniji i manje stabilan od zasićenoga spoja; zasićeni ~ organski spoj koji u molekuli sadržava maksimalan broj atoma vodika ili kojega drugog odgovarajućeg elementa 5. razg. ljubavni sastanak [imati ~] ◇ kratki ~ fiz. kontakt suprotnih električnih polova u strujnome krugu pri čemu nastaje struja velike jakosti