prid. 〈G spòkōjna; odr. spòkōjnī, G spòkōjnōg(a); ž. spòkōjna, s. spòkōjno; komp. spokòjnijī〉 1. koji je ispunjen spokojem [~ život; ~ čovjek] 2. koji je odraz unutrašnjega mira i osjećaja sigurnosti [~ izraz lica; ~ pogled; ~ san]; sin. miran; ant. nemiran, nespokojan