gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. spȕtām, 3. l. mn. spȕtajū, imp. spùtāj, aor. spùtah, prid. r. spùtao, prid. t. spȕtān〉 1. konopcem ili kakvom vezicom omotati i učvrstiti komu ruke ili noge da se ne može micati [~ zatvorenike] 2. pren. onemogućiti koga u razvoju ili kretanju; vidski paranjak: sputavati