Rezultati pretraživanja za: sputavati

  • sputávati

    gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. spùtāvām, 3. l. mn. sputávajū, imp. spùtāvāj, aor. sputávah, imperf. spùtāvāh, prid. r. sputávao, prid. t. spùtāvān 1. konopcem ili kakvom vezicom omatati i učvršćivati komu ruke ili noge da se ne može micati [~ zatvorenike] 2. pren. onemogućivati koga u razvoju ili kretanju; vidski paranjak: sputati

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga