im. ž. 〈G stablàšicē; mn. N stablàšice, G stablàšīcā〉 1. bot. a. 〈mn.〉 skupina najrazvijenijih kopnenih biljaka koje imaju korijen, stabljiku i list, čine ih mahovine, papratnjače i sjemenjače; sin. viša biljka v. pod biljka b. pripadnica istoimene skupine; sin. viša biljka v. pod biljka 2. polj. voćka koja ima stablo