prid. 〈G staroštókavskōg(a); ž. staroštókavskā, s. staroštókavskō〉 jez. koji se odnosi na štokavske govore u kojima je očuvan stari naglasni sustav, u kojima se naglasak nije pomaknuo prema početku riječi [staroštokavske značajke]; ant. novoštokavski