im. ž. 〈G stòlicē; mn. N stòlice, G stȍlīcā〉 1. izlučivanje i izlučevina nepotrebnih sastojaka iz crijeva [Jeste li imali stolicu?; redovita ~] 2. v. stolac 3. zast. a. glavni grad b. sjedište čega ◇ Apostolska/Sveta ~ papa i Rimska kurija; Sveta Stolica država Vatikan ♦ drma se (klima se i sl.) ~ komu ugrožen (u opasnosti) je čiji, položaj; sjediti na dvije stolice istodobno podržavati dvije strane, biti dvoličan; zagrijati (ugrijati) ~ marljivo učiti (raditi)