gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sùčelīm, 3. l. mn. sùčelē, imp. sučèli, aor. sučèlih, prid. r. sučèlio, prid. t. sùčeljen〉 1. dovesti u izravan dodir dvije strane koje se u čemu razlikuju [~ momčadi]; sin. suprotstaviti 2. pren. razmijeniti različita gledišta [~ mišljenja]; sin. suprotstaviti • sučèliti se 〈povr.〉 1. stati licem prema drugomu 2. doći u izravan doticaj s kim ili čim [~ se s neprijateljem; ~ se s teškoćama]; Vidski parnjaci: sučeljavati, sučeljivati