Rezultati pretraživanja za: sučeljavati

  • sučeljávati

    gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. sučèljāvām, 3. l. mn. sučeljávajū, imp. sučèljāvāj, aor. sučeljávah, imperf. sučèljāvāh, prid. r. sučeljávao, prid. t. sučèljāvān 1. dovoditi u izravan dodir dvije strane koje se u čemu razlikuju [~ momčadi]; sin. suprotstavljati 2. pren. razmjenjivati različita gledišta [~ mišljenja]; sin. suprotstavljati • sučeljávati se povr. 1. stajati licem prema drugomu 2. dolaziti u izravan doticaj s kim ili čim [~ se s neprijateljem; ~ se s teškoćama]; sin. sučeljivati; vidski paranjak: sučeliti

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga