Rezultati pretraživanja za: suđen

  • sȗđen

    prid. G sȗđena; odr. sȗđenī, G sȗđenōg(a); ž. sȗđena, s. sȗđeno 1. koji je bio objekt suđenja 2. koji je zadan sudbinom, koji je unaprijed određen ili zadan [On mi je ~.; Ako mi je suđeno!] 3. koji je komu dodijeljen usudom; ant. nesuđen

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga