im. ž. 〈G sudbìnē; mn. N sudbìne, G sudbínā〉 1. sila koja prema mnogim vjerovanjima upravlja životom ljudi i razvojem događaja; sin. kob, usud 2. sve dobro i loše što se čovjeku događa, ono što mu je suđeno rođenjem i što se ne može izbjeći [prepustiti se sudbini] ♦ krojiti komu sudbinu utjecati na čiji život; pomiriti se sa sudbinom mirno prihvatiti neugodnu situaciju, ne poduzeti ništa; prepustiti koga, što sudbini prestati se brinuti za koga, za što, zanemariti koga, što; ~ je zapečaćena komu, čemu definitivno je odlučeno što će biti s kim, s čim, svršeno je s kim, s čim