gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. suòčāvām, 3. l. mn. suočávajū, imp. suòčāvāj, aor. suočávah, imperf. suòčāvāh, prid. r. suočávao, prid. t. suòčāvān〉 stavljati ili dovoditi koga u izravan dodir s kim [~ krivca sa svjedokom] • suočávati se 〈povr.〉 susretati se s kim oči u oči, izravno se susretati s kim [~ se sa svjedokom]; sin. suočivati; vidski paranjak: suočiti