gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sùočīm, 3. l. mn. sùočē, imp. suòči, aor. suòčih, prid. r. suòčio, prid. t. sùočen〉 staviti ili dovesti koga u izravan dodir s kim [~ krivca sa svjedokom] • suòčiti se 〈povr.〉 susresti se s kim oči u oči, izravno se susresti s kim [~ se sa svjedokom]; Vidski parnjaci: suočavati, suočivati