gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sùstižēm, 3. l. mn. sùstižū, imp. sùstiži, aor. sùstizah, imperf. sùstizāh, prid. r. sùstizao, prid. t. sùstizān〉 1. krećući se dospijevati do čega pred sobom [~ autobus]; sin. dostizati, stizati 2. pren. postizati jednak uspjeh kao tko drugi, dostizati koga u kakvoj djelatnosti; sin. stizati pren. 3. biti pogođen čime, kakvim osjećajem, stanjem ili nagradom kao posljedicom prijašnjih događaja [Sustiže te kazna.; Sustiže te sudbina.]; sin. stizati; vidski paranjak: sustići