gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. svèdem, 3. l. mn. svèdū, imp. svèdi, aor. svèdoh, prid. r. svȅo, prid. t. svèden〉 ograničiti što na manju mjeru [~ raspravu na dva zaključka]; vidski parnjak: svoditi