im. ž. 〈G svijéćē; mn. N svijéće, G svijéćā〉 1. predmet od voska sa stijenjem koji goreći daje svjetlo [zapaliti svijeću u crkvi] 2. zast. mjerna jedinica za jakost izvora svjetlosti; sin. kandela ♦ tražiti 〈sa〉 svijećom koga, što teško (nemoguće) je naći koga, što