im. ž. 〈G svijȇsti, L svijésti, I svijȇšću/svijȇsti; mn. N svijȇsti, G svijéstī, DLI svijéstima〉 1. spoznaja o sebi i svijetu oko sebe, sposobnost da se misli, prosuđuje, zaključuje i odlučuje [čovjek visoke svijesti] 2. znanje o stvarnosti koje se stječe vlastitim iskustvom, osjetom, mišljenjem ili maštom [mučila me ~ o tome]; sin. spoznaja ♦ biti pri svijesti biti svjestan onoga što se događa, biti priseban; doći k svijesti osvijestiti se, početi shvaćati (normalno gledati na stvari); dopire (doprlo je) do čije svijesti što postaje (postao je) svjestan čega, shvaća (shvatio je) što; izgubiti ~ o čemu izgubiti pojam o čemu, ne biti više svjestan čega