gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. tèmeljīm, 3. l. mn. tèmeljē, imp. temèlji, aor. temèljih, imperf. tèmeljāh, prid. r. temèljio, prid. t. tèmeljen〉 oslanjati se na što ili imati temelj za što u čemu [~ tvrdnje na dokazima]; sin. utemeljivati • temèljiti se 〈povr.〉 imati uporište u čemu, moći se izvesti ili zaključiti iz čega [~ se na čvrstim dokazima; ~ se na tvrdoj podlozi]; sin. počivati pren.; sin. zasnivati