prid. 〈G tìha; odr. tìhī, G tìhōg(a); ž. tìha, s. tȉho; komp. tȉšī〉 1. koji se slabo čuje [tihi govor; tiha glazba]; ant. glasan 2. koji ne stvara buku [tihi motor]; ant. bučan 3. koji je pun tišine [tiha prostorija]; ant. bučan