im. m. 〈G trȃga, L trágu; mn. N trȁgovi, G trȁgōvā〉 1. otisak stopala, papaka ili prsta divljači, kotača i sl. na tlu ili snijegu [tragovi divljači; tragovi guma] 2. pren. ono čime je što obilježeno [Ovaj grad nosi ~ rata.]; sin. biljeg, pečat, znak, znamen poet., žig ♦ biti na tragu 〈komu, čemu〉 približiti se komu, čemu, biti nadomak komu, čemu, pronaći koga, što; izgubio se (gubi se i sl.) komu, čemu 〈svaki〉 ~ potpuno je nestao tko; nema komu, čemu ni traga 〈ni glasa〉 nestao je tko, nema koga, čega, nema ni najmanje vijesti o komu, o čemu; nestati bez traga 〈i glasa〉 potpuno se izgubiti, ne javljati se; ostaviti traga na komu, na čemu snažno se dojmiti koga, usjeći se u čije pamćenje, ostaviti posljedice; ući komu, čemu u ~ približiti se komu, čemu, pronaći koga, što; zamesti (zatrti) ~ komu, čemu prikriti što, skriti koga