im. m. 〈G trȃka, L tráku; mn. N trȁkovi/trȃci, G trȁkōvā/trákā〉 1. v. vrpca 2. zraka kakve svjetlosti [Sunčev ~] 3. bijelom crtom omeđen dio kolnika kojim prometuju vozila [voziti u svojemu traku]