Rezultati pretraživanja za: trgnuti

  • tȑgnuti

    gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. tȑgnēm, 3. l. mn. tȑgnū, imp. tȑgni, aor. tȑgnuh, prid. r. tȑgnuo, prid. t. tȑgnūt 1. naglo potegnuti [~ konac]; sin. trznuti 2. naglo ili brzim pokretom izvući što iz čega [~ korijen iz zemlje; ~ mač iz toka]; sin. potegnuti • tȑgnuti se povr. 1. naglo doći k sebi ili početi raditi [Trgnuo se pred kraj školske godine.] 2. naglo se probuditi na kakav poticaj izvana [Trgnuo se iza sna na zvuk zvona na vratima.] 3. stresti se od kakva iznenadna događaja [Trgnula se od straha.]

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga