gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. tȗžīm, 3. l. mn. tȗžē, imp. túži, aor. túžih, prid. r. túžio, prid. t. tȗžen〉 1. podnijeti/podnositi tužbu protiv koga [~ sudu] 2. obavijestiti/obavještavati koga o čijemu lošem djelu [~ učenika roditeljima]; sin. otkucati razg., otkucavati razg., prijaviti, prijavljivati