im. m. 〈G tumáča, V tȕmāču; mn. N tumáči, G tumáčā〉 1. osoba koja tumači ili objašnjava smisao čega; sin. interpretator 2. prevoditelj u izravnome službenom razgovoru [sudski ~; ~ za njemački jezik] 3. objašnjenje, napomene uz tekst [~ pojmova]