Rezultati pretraživanja za: ušutjeti

  • ušútjeti

    gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. ùšūtīm, 3. l. mn. ùšūtē, imp. ušúti, aor. ušútjeh, prid. r. m. ušútio, ž. ušútjela, s. ušútjelo, mn. ušútjeli 1. pren. a. prestati govoriti, početi šutjeti; ant. progovoriti, prozboriti b. prestati proizvoditi kakav zvuk [Oružje je ušutjelo.]; sin. zamuknuti, zanijemjeti, zašutjeti

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga