gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùcijēnīm, 3. l. mn. ùcijēnē, imp. ucijéni, aor. ucijénih, prid. r. ucijénio, prid. t. ùcijēnjen〉 prijetnjom ili zastrašivanjem uvjetovati što ili prisiliti koga na što [Ucijenio ga je tražeći novac u zamjenu za podatke.]; vidski parnjak: ucjenjivati