gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùdarīm, 3. l. mn. ùdarē, imp. ùdari, aor. ùdarih, prid. r. ùdario, prid. t. ùdaren〉 1. 〈prijel.〉 a. pritisnuti što na što tako da ostavi trag [~ pečat]; sin. lupiti, lupnuti b. nanijeti komu udarac c. sp. zamahom noge uputiti loptu prema vratima ili košu; sin. šutnuti razg. 2. 〈neprijel.〉 a. proizvesti buku udarcem čime po čemu tvrdom [~ čekićem po željezu; ~ nogom po podu]; sin. lupiti, lupnuti b. zadati udarac komu ili čemu [~ sjekirom o drvo; ~ u tuđi auto]; sin. lupiti, lupnuti, tresnuti c. pren., razg. započeti što raditi svim silama [~ u pjesmu; ~ u plač] d. provesti oružani napad [~ vojskom na drugu državu] • ùdariti (se) 〈prijel.〉 nanijeti komu udarac, jačim zamahom ruke ili kakva predmeta dodirnuti koga [~ se po nosu]; sin. lupiti (se) v. pod lupiti, lupnuti (se) v. pod lupnuti; vidski parnjak: udarati ( se) v. pod udarati