gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùgūrām, 3. l. mn. ugúrajū, imp. ùgūrāj, aor. ugúrah, prid. r. ugúrao, prid. t. ùgūrān〉 gurajući umetnuti koga ili što u kakav tijesan prostor [~ knjige u torbu; ~ stvari u ormar] • ugúrati se 〈povr.〉 1. gurajući se ući ili dospjeti kamo [~ se u tramvaj]; sin. utrpati se razg. v. pod utrpati 2. pren. bez mnogo obzira ili preko reda postići što ili dospjeti kamo [~ se u starije društvo]; sin. utrpati se razg. v. pod utrpati; vidski paranjak: uguravati