gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùletīm, 3. l. mn. ùletē, imp. ulèti, aor. ulètjeh, prid. r. m. ulètio, ž. ulètjela, s. ulètjelo; mn. ulètjeli〉 1. leteći ući u što [~ u krletku]; ant. izletjeti 2. pren. a. ući trčeći [~ u sobu]; sin. utrčati; ant. istrčati, izjuriti, izletjeti pren. b. naglo, nepromišljeno ili neočekivano ući u što [~ u kakav posao; ~ u pregovore] c. vozeći naglo skrenuti [~ u zavoj]; vidski paranjak: ulijetati