im. ž. 〈G ȕlicē; mn. N ȕlice, G ȕlīcā〉 1. prometnica u naseljenome mjestu kojom se kreću vozila i pješaci [glavna ~; sporedna ~]; sin. cesta 2. prometna površina zajedno sa zgradama i drugim sadržajima s njezinih obiju strana ◇ slijepa ~ ulica zatvorena na jednom kraju, ulica bez izlaza ♦ baciti na ulicu (cestu) koga, usp. cesta; biti (naći se itd.) na ulici (cesti), usp. cesta; slijepa ~ bezizlazna situacija, put koji nikamo ne vodi