gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùlovīm, 3. l. mn. ùlovē, imp. ulòvi, aor. ulòvih, prid. r. ulòvio, prid. t. ùlovljen〉 1. uhvatiti ili ubiti u lovu [~ mnogo ribe; ~ zeca] 2. izjednačiti se s onim tko je bio u prednosti ili s onim što je bilo u prednosti [~ druge učenike u učenju] 3. loveći stići i uhvatiti onoga koji bježi [~ lopova u bijegu] 4. naći ili otkriti koga u nedopuštenoj ili neželjenoj djelatnosti ili stanju [Čuvari su ga ulovili u krivolovu.; Učitelj ga je ulovio nespremna.]; sin. uhvatiti, zateći