gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùmičēm, 3. l. mn. ùmičū, imp. ùmiči, aor. ùmicah, imperf. ùmicāh, prid. r. ùmicao〉 brzo se krećući udaljavati se od koga ili čega kako bi se izbjegle neželjene posljedice [Vozač umiče policiji.; Zec umiče lovcima.]; sin. bježati; vidski parnjak: umaknuti