gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. umìrujēm, 3. l. mn. umìrujū, imp. umìrūj, aor. umirívah, imperf. umìrīvāh, prid. r. umirívao, prid. t. umìrīvān〉 1. činiti koga ili što mirnim ili smirenim, vraćati koga ili što u mirno stanje [~ djecu u razredu; ~ nasilnika]; ant. uznemiravati, uznemirivati 2. smanjivati jačinu kakve neugodne pojave ili osjećaja ili činiti da oni nestanu [~ bol; ~ drhtavicu; ~ strasti] • umirívati se 〈povr.〉 razg. postajati mirnim [Djeca se umiruju.]; ant. uznemiravati se v. pod uznemiravati, uznemirivati se v. pod uznemirivati; sin. smirivati; vidski paranjak: umiriti