gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùmislīm, 3. l. mn. ùmislē, imp. ùmisli, aor. ùmislih, prid. r. ùmislio, prid. t. ùmišljen〉 pomisliti da jest ono što nije, zamisliti što bez čvrste osnove ili potvrde u stvarnosti [Umislio je da ga varaju.]; vidski parnjak: umišljati • ùmisliti se 〈povr.〉 imati previsoko mišljenje o sebi [Otkad ima novi posao, umislio se.]