gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. unìštāvām, 3. l. mn. uništávajū, imp. unìštāvāj, aor. uništávah, imperf. unìštāvāh, prid. r. uništávao, prid. t. unìštāvān〉 1. silom činiti da tko ili što više ne postoji [~ gradove; ~ ljude] 2. dovoditi koga ili što u veoma teško stanje [~ spomenik; ~ zdravlje] 3. praviti štetu [Pas uništava namještaj.] 4. činiti da što prestane postojati [~ neprijateljsku vojsku; ~ obitelj]; sin. razbijati pren. • uništávati se 〈povr.〉 ugrožavati vlastito postojanje [~ se pušenjem]; vidski paranjak: uništiti