gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùništīm, 3. l. mn. ùništē, imp. ùništi, aor. ùništih, prid. r. ùništio, prid. t. ùništen〉 1. silom učiniti da tko ili što više ne postoji [~ gradove; ~ ljude] 2. dovesti koga ili što u veoma teško stanje [~ spomenik; ~ zdravlje]; ant. očuvati 3. napraviti štetu [Pas je uništio namještaj.] 4. nesavjesno postupiti prema čemu [~ posao]; sin. zaribati pren., razg. 5. učiniti da što prestane postojati [~ neprijateljsku vojsku; ~ obitelj]; sin. razbiti pren. • ùništiti se 〈povr.〉 ugroziti ili dokinuti vlastito postojanje [~ se pušenjem]; vidski paranjak: uništavati