gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùočīm, 3. l. mn. ùočē, imp. uòči, aor. uòčih, prid. r. uòčio, prid. t. ùočen〉 jasno što vidjeti, izdvojiti što iz cjeline, obratiti pozornost na što [~ pogrešku u tekstu; ~ poznato lice u gomili]; vidski parnjak: uočavati