gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uòblīčīm, 3. l. mn. uòblīčē, imp. uoblíči, aor. uoblíčih, prid. r. uoblíčio, prid. t. uòblīčen〉 dati čemu određeni oblik ili izgled [~ glinenu smjesu u skulpturu; ~ izvještaj] • uoblíčiti se 〈povr.〉 dobiti, poprimiti kakav oblik [Ideja se uobličila u jasan plan.]; sin. (formirati), oblikovati; Vidski parnjaci: uobličavati, uobličivati